Emocionalne rane iz djetinjstva snažno utječu na osobe u odrasloj životnoj dobi ako se na vrijeme ne detektiraju i ne zacijele. Prije svega, potrebno ih je uočiti i prihvatiti, a tek onda pronaći idealnu tehniku ozdravljenja. U nastavku s vama dijelimo 4 pitanja koja možete postaviti samima sebe i na osnovu osobnih odgovora shvatit ćete imate li danas problem s neriješenim emocionalnim ranama iz djetinjstva.
1. Koji su moji okidači?
Gdje ste u životu najreaktivniji? Naše traume izazivaju burne reakcije, a ako primijetimo gdje se te reakcije najčešće javljaju, bit ćemo korak bliže pronalasku njihova uzroka. Zapitajte se koji su razgovori ili radnje vaši okidači? O čemu tada pričate i s kim? Podsjećaju li vas osjećaji na neke druge situacije?
Naši se osjećaji poklapaju s nekim iskustvom, ali to nije uvijek iskustvo u kojem se trenutno nalazimo. Zapitajte se kada ste zadnji put doživjeli takvo iskustvo u trenutku svoje burne reakcije. Što znate o ovom osjećaju i njegovim okidačima? Ne tretira li vas netko kao prioritet, osjećate li se odbačeno, neuslišano, možda napušteno?
2. Što mi je bilo najpotrebnije u djetinjstvu?
Ovo je jedno od najtežih pitanja. Nemojte to postavljati ležerno, već odvojite vrijeme i dobro razmislite. Nije da biste trebali kritizirati svoj odgoj ili ocrnjivati svoje roditelje, jer nismo ovdje da upiremo prstom i izazivamo osjećaje krivnje i srama. Riječ je o vašim osobnim iskustvima i osjećajima, koje treba prepoznati i time Vam omogućiti zacjeljivanje rana koje neizbježno nastaju u djetinjstvu (unatoč trudu naših roditelja).
Posebno razmislite o tome tražite li još uvijek ono što niste dobili u djetinjstvu i zašto to još uvijek ne uspijevate dobiti?
3. Gledam li druge više nego sebe?
Ljudi koji vole ugoditi drugima i oni koji imaju perfekcionističke tendencije ponekad imaju emocionalnu ranu zbog koje se osjećaju inferiorno. Ovo je vrlo česta, ali i vrlo suptilna emocionalna rana. Možda su vas roditelji hvalili i nagrađivali samo ako ste napravili nešto po njihovom – tada ste naučili kako ste vrijedni privrženosti, povezanosti, poštovanja i ljubavi samo ako oponašate ono što oni koji brinu o vama traže od vas.
4. Natječem li se često s drugima?
Nema ništa loše u povremenom natjecanju, ali ispod svih blistavih postignuća i stalne težnje za uspjehom, može se kriti emocionalna rana. Važno je zapitati se tko smo mi. Moramo pogledati u prošlost i mapirati osjećaj neadekvatnosti koji bi se mogao nalaziti iza nekih uspjeha koje smo namjeravali postići.
Svaka osoba na planeti ima neku vrstu kontakta sa svojim emocionalnim ranama. Ako prepoznamo obrasce koji se ponavljaju, već smo na pola puta do ozdravljenja. Ako prepoznamo, prihvatimo i poštujemo svoje rane, njihov utjecaj na nas slabi. Naravno, borba s emocionalnim ranama nije uvijek laka i lijepa. Posavjetujte se s bližnjima koji vas dobro razumiju, a ako smatrate da ne možete sami, potražite pomoć psihologa ili psihoterapeuta.
Izvor: Sensa.si
· Reagiraj
.png)
.png)
