Zašto lijekovi protiv nadutosti nisu dobri
Kao naizgled lako i brzo rješenje nude se lijekovi protiv nadutosti, no oni zapravo uklanjaju posljedice, a ne uzroke – jer nadimanje je često rezultat nepravilne prehrane i sedentarnog načina života, ali i stanja stresa, kad prebrzo jedemo i govorimo, pa gutamo veće količine zraka nego inače.
Uvriježeno je mišljenje da nadutost ponajprije uzrokuju određene namirnice – ne samo one industrijski prerađene i prepune bijeloga brašna, šećera i masnoća nego i namirnice koje prirodno potiču stvaranje plinova, poput graha, graška, kelja, kupusa.., No, problem nadutosti složeniji je od samog odabira i sastava namirnica koje jedemo.
„Valja uzeti u obzir da imamo svojstven enzimski potencijal koji je nasljedan – dakle, svakome je u genima 'predodređeno' koje će enzime i u kolikoj mjeri proizvoditi njegov organizam. Neki ljudi nemaju dovoljnu količinu određenih enzima, pa zbog toga imaju probavne tegobe. Na sreću, postoje enzimi koji se mogu uzimati putem suplemenata, poput bromelaina koji se dobiva iz ananasa“, kaže nutricionist i fitoaromaterapeut Goran Smirčić.
Kako nastaju plinovi?
Nasljeđujemo, također, i probiotički potencijal, što znači da svaki organizam ima drugačiji sastav crijevne flore s dobrim bakterijama koje omogućuju probavu. To je, dakako, usko povezano s načinom života. Sve to zajedno određuje tempo i učinkovitost probave, pa neki ljudi mogu pojesti gotovo sve bez ikakvih poteškoća, a neki, pak, moraju strogo paziti i izbjegavati određene namirnice i njihove kombinacije.
Ipak, očito je da industrijski prerađene namirnice ometaju probavu suvremenog čovjeka jer sadrže premalo prebiotika (koji su hrana za probiotičke bakterije u crijevima), vitamina, minerala, omega-3 masnih kiselina, vlakana i drugih tvari koje su nužne za normalan rad crijeva, pojašnjava nutricionist.
Kad organizam uz pomoć enzima, dobrih bakterija i žuči nastoji probaviti takve namirnice, događaju se nepoželjni biokemijski procesi koji, među ostalim, mogu uzrokovati pojačano stvaranje plinova. Uz to, crijeva su glavno središte imunosnog sustava, a neke namirnice mogu ih potaknuti da nenormalno i preburno reagiraju, npr. upalom, netolerancijom ili alergijom. Zbog toga su česte pojave nadutosti i bola u trbuhu, ali i proljev ili opstipacija, što može biti uvod u kronične crijevne bolesti.
Uzrok ne mora biti probavni
Međutim, treba uzeti u obzir da osnovni uzroci nadutosti možda nisu probavni.
„Prema mome iskustvu u praksi, probleme s nadutošću svrstavam u tri grupe. U jednoj grupi su već spomenuti probavni uzroci, odnosno poremećaji u međudjelovanju hrane, enzima, žuči, imunosnog sustava i probiotičkih bakterija u crijevima.
Pritom je ključna žuč jer bez nje nema normalne razgradnje masti, a to može izazvati nadutost i promjene u konzistenciji stolice“, napominje Smirčić. U drugu grupu svrstava nadutost hormonalnog uzroka koja je česta u žena u razdoblju PMS-a ili menstruacije, a treća je grupa patološka nadutost.
„Pod time podrazumijevam stanja uslijed kojih se događaju patološki procesi u tijelu koji su opasni po zdravlje. Primjerice, bolna nadutost može biti posljedica poremećaja u radu jetre, a kod jedne moje pacijentice ustanovili smo da je bolan osjećaj nadutosti bio simptom spolno prenosive bolesti“, objašnjava Smirčić.
Važnost probiotika
Nadutost može biti i nuspojava primjene nekih lijekova, primjerice, antibiotika koji mogu poremetiti crijevnu floru jer neselektivno uništavaju i štetne i korisne bakterije. Ravnotežu crijevne flore, stoga, treba održavati uzimanjem probiotika. Općenito se, i kad nisu prisutne tegobe, preporučuje obogatiti prehranu probiotičkim namirnicama (npr. fermentiranim mliječnim proizvodima, kiselim kupusom, fermentiranim proizvodima od soje) te povremeno učiniti i probiotičku kuru za jačanje imuniteta, i to prema preporuci stručnjaka.
Ponekad je nadutost jednostavno posljedica tjelesne neaktivnosti. Naime, rad crijeva uvelike ovisi o kretanju tijela. Učestalo i predugo sjedenje, osobito u kombinaciji s nepravilnim držanjem tijela i preuskom odjećom, može uzrokovati zastoj u probavi.
I unosa tekućine
„Za probavu i pokretljivost crijeva bitan je i unos tekućine u organizam. Prema preporukama poznate američke klinike Mayo, žene bi, načelno, u svoj organizam trebale unositi oko 2,2 litre, a muškarci oko 3 litre tekućine dnevno (pod time se podrazumijeva ukupna tekućina, dakle i ona u obrocima, a ne samo voda).
U sportskoj literaturi količina tekućine koju treba popiti izračunava se tako da se tjelesna težina u kilogramima podijeli s brojem 33. Na primjer, za osobu koja je teška 85 kilograma izračun je 85 : 33 = 2,57 litara“, objašnjava Goran Smirčić.
Individualizirani pristup
Protiv nadutosti pomažu biljni čajevi od sjemenki anisa, koromača i kima. Također se preporučuje voće jesti zasebno, a ne u kombinaciji s ostalom hranom. Naime, voće se probavlja znatno brže od ostalih namirnica, u roku od pola sata do sat vremena.
Ako ste prije voća pojeli, primjerice, sir koji se u želucu može zadržati i do četiri sata, voće ne može normalno proći kroz probavni sustav, nego se stvara prekisela okolina u kojoj voće „truli“.
„Premda je pravilo o uzimanju voća poželjno za sve, ne postoji univerzalni model prema kojemu bi svi mogli kombinirati određene namirnice na određene načine kako bi izbjegli probleme s nadutošću. Budući da svatko ima jedinstven probavni sustav, trebamo slušati svoje tijelo. Svojim pacijentima preporučujem da zajedno napravimo takozvani eliminacijski okvir i otkrijemo koje ih namirnice nadimaju.
Način na koji jedemo
Zatim iskušavamo kombinacije namirnica otkrivajući postoji li njihovo međudjelovanje. Ubrzo shvatimo što s čime ne ide, a to nije uvijek u skladu s preporukama o kombiniranju hrane, ma iz kojeg stručnog izvora one došle. To je dodatni dokaz da je individualizirana prehrana najbolja prehrana“, zaključuje nutricionist i fitoaromaterapeut Smirčić.
I makrobiotički zdravstveni savjetnik Zlatko Pejić naglašava da svaka osoba ima svojstvenu kombinaciju faktora koji mogu utjecati na nadutost. No, ipak postoji svojevrsno pravilo koje vrijedi za sve – treba posvetiti više pozornosti načinu na koji jedemo. Naime, zbog današnjeg ubrzanog tempa života često smo prisiljeni jesti neredovito i(li) preobilno te hranu nedovoljno žvačemo, pa naše tijelo ne može iskoristiti njezin puni energetski potencijal.
Dugo žvakanje
„Nedovoljno prožvakan zalogaj je osiromašen jer ne sadrži dovoljno probavnih enzima, kao što su proteaze za probavljanje bjelančevina, amilaze za probavljanje ugljikohidrata te lipaze za probavljanje masnoća. Pri temeljitom žvakanju stvaraju se i korisni limfociti, hormoni i pH korektori koje luče žlijezde slinovnice.
Dugim žvakanjem svakog zalogaja pripremamo hranu za daljnje probavljanje, koje se nastavlja u želucu, gdje se luče dodatne kiseline, pepsin i ostali enzimi koji potpomažu njenu razgradnju“, objašnjava Zlatko Pejić.
Pritom, naglašava makrobiotički savjetnik, trebamo se osloboditi stresa te smireno i kontinuirano disati kroz nos dok žvačemo hranu jer na taj se način pokreću biokemijski procesi koji imaju protuupalno i imunizirajuće djelovanje. Dakle, ako smo odabrali prirodnu, cjelovitu hranu koja odgovara našem probavnom sustavu i pojeli je opušteno, nećemo se „napuhnuti“, nego ćemo se napuniti iscjeljujućom energijom koja će naše tijelo održavati u ravnoteži.
.png)
.png)
