Ljudski odnosi prožeti su raznovrsnim psihološkim igrama. Što je psihološka igra? To je oblik komunikacije čiji pravi cilj nije nastavak diskusije na razini onoga što je izrečeno, već na skrivenom nivou. To su automatizmi koje ponavljamo s našom okolinom, svjesno ili nesvjesno. U svakoj od tih igara postoji neki oblik manipulacije i želja da se zadovolji neka osobna potreba protagonista. Cilj upoznavanja sa psihološkim igrama je povećanje vlastite samosvijesti i poboljšanje odnosa s drugima.
Šta je dramski trokut?
Jedna od psiholoških igara je dramski ili Karpmanov trokut. Američki doktor medicine, Stephen B. Karpman, 60-ih godina prošlog stoljeća opisao je model ljudskih odnosa kao igru nadmoći s tri glavne uloge:
Žrtva – osjeća se bespomoćno i neodgovorno te se nada da će joj netko ublažiti unutarnju nelagodu. Kada preuzmemo ulogu žrtve, koristimo sažaljenje da dominiramo drugima: „Ja sam slab i moraš mi pomoći”.
Spasitelj – pomaže drugima za svoje dobro, čak i kada drugi ništa nisu tražili, a ponekad i na štetu drugih. Kada preuzmemo ulogu spasitelja, pokušavamo dominirati drugima čineći sebe nezamjenjivima: „Oni su slabi, moram im pomogoći”.
Progonitelj – izaziva u drugima patnju da bi kanalizirao svoje strahove i bol. Kada preuzmemo ulogu progonitelja, pokušavamo se otvoreno nametnuti: „Moram svima reći kakva osoba treba biti i kako se ponašati, jer ja znam bolje i u pravu sam”.
Karpman dramski trokut opisuje kao „disfunkcionalni tip ljudskih odnosa u kome svaka uloga predstavlja neefikasan odgovor na konflikt”. Nijedna od ovih uloga nije ni dobra niti loša. Svaka je na svoj način bolna i dovodi do konfliktnih situacija. Kao ni jednu igru, niti ovu ne možemo igrati sami. Svatko od nas se može naći u jednoj od ove tri uloge, ovisno o situaciji ili okruženju. Ako ste pomislili da nikada niste igrali ulogu progonitelja, vrlo je vjerojatno da griješite. Osoba koja u nekoj situaciji igra ulogu „spasitelja” može lako postati „progonitelj” - ako „žrtva” ne reagira onako kako „spasitelj” očekuje od nje.
Kada svojim klijentima objasnim dramski trokut, većina bude iznenađena opisom spasitelja. Svi smo mi uvjereni da pomažemo drugima iz velikodušnosti, zar ne? Ne kažem da ne treba pomoći drugome, ali bilo bi dobro da pitate osobu kojoj želite pomoći je li vaša pomoć željena, potrebna i dozvoljena. Koliko puta ste savjetovali prijateljicu, učili je kako da radi ovo ili ono, šta da kaže, kako da odgovori? Je li ona od vas tražila taj savjet ili ste vi sami zaključili da joj treba pomoć i da ste vi prava osoba za to? Koliko puta ste osjetili da ste možda malo pretjerali u tom savjetovanju? Jeste li se već naljutili na prijateljicu zato što nije poslušala i sprovela u djelo vaš „super” savjet za njen život? Jeste li prepoznali uloge iz Karpmanovog trokuta na ovom primjeru?
Ako ste potpuno iskreni prema sebi, svaku od ovih uloga ste, naravno, nesvjesno i bez loših namjera, u svom životu već igrali. Na razini Karpmanovog trokuta, otac transakcijske analize (TA) Eric Berne otišao je korak dalje i opisao četiri tipične psihološke interne sheme koje se nesvjesno odigravaju u nama u datoj situaciji:
- Ja imam moć usrećiti druge (spasitelj koji traži žrtvu).
- Drugi imaju moć usrećiti me (žrtva koja traži spasitelja).
- Imam moć unesrećiti druge (progonitelj koji traži žrtvu).
- Drugi imaju moć da me unesreće (žrtva koja traži progonitelja).
Svaki od ovih oblika disfunkcionalne komunikacije koristi se da se pokriju potrebe za pažnjom, priznanjem i naklonošću, ali uvijek na negativan način. To sa sobom nosi ogromano emocionalno trošenje za svakoga tko sudjeluje u njoj.
Kako izbjeći zamku dramskog trokuta?
Korištenje psihološke igre kao ekskluzivnog oblika komunikacije krije, a ponekad i uništava, vašu pravu osobnost. Takva disfunkcionalna komunikacija utječe na većinu područja života, troši energiju i izaziva vrlo visoku razinu frustracije. U odnosima s drugima dovodi do uspostavljanja besmislenih i degradirajućih odnosa, doprinoseći nezadovoljstvu i konfliktnim situacijama.
Način na koji komuniciramo s drugima se uči vrlo rano, a zatim se sustavno ponavlja tijekom cijelog života, sve dok samospoznajom ne uočimo obrasce koje koristimo. Tek tada je moguće započeti rad na poboljšanju načina na koji komuniciramo sa svijetom oko sebe. Prvi korak je otkrivanje i osvještavanje svoje uloge u psihološkoj igri. Neophodno je poznavati dinamiku igre da biste je spriječili i zaustavili. U datoj situaciji, razmislite o prednostima nastavka ili zaustavljanja igre. Razmislite o alternativama i novom načinu na koji biste mogli voditi razgovor.
Sjetite se dramskog trokuta sljedeći put kada požurite nekome u pomoć, a da to od vas nitko nije tražio, kada se budete žalili ili uporno pokušavali nametnuti svoje mišljenje. Izađite iz igre, napustite ulogu i počnite komunicirati koristeći svoje pravo JA.
Izbjegnite zamku dramskog trokuta uz sljedeće savjete:
.png)
.png)
