Slušali bismo ga do kraja života

Nobelovac Richard Feynman toliko je bio oduševljen svemirom i astronomijom da je svojom ljubavlju prema njima zarazio sve koji su slušali njegova predavanja. Potaknuti njegovom vještom upotrebom svakodnevnoga govora u objašnjavanju složenih pojmova, milijuni neznanstvenika okrenuli su se proučavanju disciplina koje je Feynman promicao. „Energija koju je isijavao ljudima je ulijevala želju da do kraja života proučavaju teorijsku fiziku, makar prethodno nisu imali pojma o njoj“, rekla je psihologinja Kay Redfield Jamison u intervjuu za reviju Psychology Today.

Feynman je jedan od malobrojnih ljudi koji su, po ocjeni okoline, posjedovali kvalitetu zvanu karizma. U svijetu vlada visok stupanj suglasnosti oko toga tko je karizmatičan. Na svjetskoj su sceni to bili, ili jesu, John F. Kennedy, Bill Clinton, Barack Obama, Mahatma Gandhi, Martin Luther King, Nelson Mandela, Humphrey Bogart, Oprah Winfrey, Bill Cosby i drugi. U Hrvatskoj se taj epitet ponajviše veže uz košarkaša Dražena Petrovića, kojeg su čitatelji jednog magazina deset godina nakon pogibije u prometnoj nesreći proglasili najpoželjnijim Hrvatom.  

Uza sve razlike u podrijetlu, obrazovanju i zanimanju, sve nabrojene ljude vezuje sposobnost privlačenja pozornosti, izazivanja divljenja i širenja utjecaja. U nedostatku preciznijeg izraza, na hrvatskom se za karizmatičnog pojedinca kaže da ima „ono nešto“. Francuzi imaju sličan izraz, koji glasi „ne znam što“ (je ne sais quoi), a Englezi rabe termin „faktor X“ (factor X).

Globalni i lokalni karizmatici

Riječ karizma dolazi od grčke riječi charis, što znači milost, jer se doima da su ljudi koji je posjeduju obdareni svojevrsnom milošću. Sociolog Max Weber definirao je karizmu kao „kvalitetu kojom se pojedinac izdvaja od običnih ljudi i koja navodi okolinu na uvjerenje da posjeduje natprirodne, nadljudske ili barem izvanredne moći.“

Brojna su istraživanja utvrdila da ljudi doista „padaju“ na karizmatične pojedince te da su im skloni gledati kroz prste, povlađivati im, kupovati od njih, slijediti ih pa i glasati za njih. Na izborima narod ima priliku na vlast dovesti one pojedince ili stranke koji će najbolje zastupati njihove interese, ali često biraju one koji imaju najviše „onog nečeg“ ili „faktora X“. Istraživanja su pokazala da političarev izgled i nastup imaju velik utjecaj na ishod izbora, neovisno o izbornom programu.

Nije ograničena na slavne

Zbog ljudske podložnosti površnim „specijalnim efektima“, povremeno nepošteni, ali šarmantni i privlačni pojedinci uspiju pokrenuti narodne mase i na izborima skupiti dovoljno glasova da preuzmu vlast. Dakle, ako vas je netko zadivio, dobro promislite je li to zaslužio temeljnim vrijednostima ili vas je samo zaveo šarmom i rječitošću.   

Karizma nije ograničena na globalno slavne ljude - postoje i lokalni karizmatici. Većina nas ima nekog karizmatičnog prijatelja, kojeg prepoznajemo po tome što osvijetli i ugrije prostoriju u koju uđe. Karizmatični pojedinci „iz susjedstva“ uspijevaju pomoći ljudima da se osjete bolje i ugodnije u svojoj koži. Obratno, neki slavni ljudi u osobnom kontaktu nisu karizmatični, ali ih javnost tako doživljava jer su stalno prisutni u medijima i u pravilu imućni. Kad obožavatelj sretne takvog, nekarizmatičnog celebrityja uživo, postoji mogućnost da se razočara i zaključi da ta osoba nije „ništa posebno“.  

Tri bitna obilježja karizme

Karizmatici su uglavnom svjesni svojeg snažnog utjecaja na okolinu. Britanski je psiholog i pisac prof. Richard Wiseman proučio dvije stotine sudionika državnog natjecanja FameLab (Laboratorij slave). Sudionici koji su skupili najviše bodova na testu u kojem su upitani koliko uspješno prenose svoje emocije na okolinu postigli su i najbolji rezultat u osvajanju žirija svojom osobnošću.

Znanstvenici poput Wisemana tvrde da su otkrili najvažnija obilježja karizme. Dok je ovu kvalitetu teško definirati na svačije zadovoljstvo, lako ju je raščlaniti na sastavne faktore. Prema Wisemanu, karizmatičan pojedinac ima tri bitne karakteristike: snagu emocija, zaraznost emocija i otpornost na tuđe emocionalne utjecaje. „Kad ugledate čovjeka koji posjeduje karizmu, već i nesvjesno oponašate njegove geste i izraze lica. Primjerice, redovito ćemo uzvratiti osmijeh karizmatiku koji nam se nasmiješio“, ocrtava Wiseman zaraznu kvalitetu emocija karizmatika.PageBreak

žena karizma
Maja Danica Pečanić žena karizma
Slikovito izražavanje ili "I have a dream"

Drugi psiholozi obilježjima koje navodi Wiseman dodaju potpunu uvjerenost u vlastitu vrijednost i važnost, veliku psihofizičku energiju i visoku toleranciju na stres. Karizmatici su toliko snažno uvjereni u svoju posebnost i svoje poslanje da to uvjerenje prenose i na okolinu. Velika energija omogućuje im da uporno i dugoročno rade na ostvarenju ciljeva, a tolerancija na stres pomaže im da se upuštaju u riskantne pothvate unatoč opasnostima i preprekama.

Psiholog Ronald E. Riggio, koji trideset godina proučava karizmatičnost, smatra da su govorničke vještine, optimizam i pozitivnost također sastavni dijelovi karizme.

Veliki se politički vođe u govorničkim nastupima često služe slikovitim izražavanjem, poput Martina Luthera Kinga i njegova „I have a dream“ (Sanjam jedan san) u govoru o jednakosti rasa. Jedno je istraživanje pokazalo da su američki predsjednici koje su ispitanici u anketama ocijenili karizmatičnima – Abraham Lincoln, Franklin Roosevelt i Ronald Reagan – u govorima rabili dvostruko više slikovitih izraza nego njihovi manje upečatljivi predsjednički kolege, konkretno Herbert Hoover i Warren Harding.

Emocionalna pronicljivost

Riggio je u jednom eseju ustvrdio da se osobna karizma može svesti na niz emocionalnih i društvenih vještina, koje omogućuju karizmatičnom pojedincu da snažno utječe na tuđe emocije. Prema Riggiju, karizmatik mora posjedovati izražajnost, pronicljivost i kontrolu i na emocionalnom i na društvenom planu.

Emocionalna je izražajnost sposobnost spontanog i iskrenog iskazivanja osjećaja – ili barem uvjerljiva stvaranja takva dojma. Zahvaljujući toj sposobnosti karizmatici prenose na okolinu svoje osjećaje i raspoloženja. Uobičajeno je da izražavaju pozitivne emocije, ali mogu i razdražiti okolinu ako su sami uzrujani i ljutiti.

Emocionalna pronicljivost jest sposobnost uočavanja tuđih duševnih stanja i prikladnog optimalnog reagiranja na tuđe emocionalne potrebe. Karizmatici su slavni po tome što ispravno „pogađaju“ što njihova okolina osjeća i želi te joj onda to i pružaju, uspostavljajući vrlo čvrste emocionalne spone sa svojom publikom. No oprez – emocionalna pronicljivost nije isto što i osjećajnost ili ranjivost. Karizmatični pojedinac mora imati „radar“ za očitavanje i prepoznavanje tuđih emocija da bi im mogao udovoljiti, ali ne mora i sam proživjeti jednake emocije.  

Emocionalna kontrola dopušta karizmaticima da prilagođavaju i doziraju svoj emocionalni izražaj – da prema potrebi aktiviraju svoj šarm, oduševljenje ili gnjev. Svojstveno im je zadržavanje pribranosti u stresnim situacijama, čime pokazuju da su iznad problema i da vladaju situacijom.  

Geni ili odgoj?

Društvena je izražajnost vještina verbalnog ophođenja i sposobnost uvođenja drugih u komunikaciju. Riječi karizmatika nabijene su energijom, što takve osobe čini zanimljivim i uvjerljivim govornicima i sugovornicima. Društvena pronicljivost sposobnost je čitanja i tumačenja društvenih situacija. Karizmatik je pozoran slušatelj, ili barem ostavlja dojam da pozorno sluša. Mnogi od onih koji su se susreli s karizmatikom kažu da su imali osjećaj da im se on potpuno posvetio i pružio im osjećaj da su jedini na svijetu. Konačno, društvena kontrola omogućuje karizmatiku da igra različite uloge i uklopi se u bilo koju skupinu.   

Većina nas posjeduje neka ili sva svojstva karizme, ali ne u dovoljnoj mjeri da bismo uspijevali snažno djelovati na okolinu. U karizmatika sve su navedene sposobnosti razvijene i uravnotežene. Pojedinac kod kojeg one nisu podjednako naglašene manje je uspješan u ophođenju s okolinom. Primjerice, tko ima snažnu emocionalnu izražajnost, ali slabu emocionalnu kontrolu, bit će okolini teško probavljiv, kao previše začinjeno jelo.

Staro je pitanje kako nastaju karizmatični ljudi – rađaju li se s karizmom ili je stječu za života? Novija istraživanja tvrde da je dio karizmatičnosti urođen, dok se ostatak formira odgojem, obrazovanjem i drugim iskustvima. Iako malo tko u djetinjstvu ima utjecaja na vlastiti odgoj i obrazovanje, psiholozi tvrde da se neki aspekti karizme mogu steći, povećati i isklesati i u poznim godinama. Stoga, nemojte očajavati ako zasad ne slovite kao karizmatik. Prof. Wiseman tvrdi da je uz pomoć treninga moguće steći 50 posto karizmatičnih svojstava, preciznije onih koja su vezana uz držanje, slušanje, izražavanje, postavljanje pitanja i prenošenje ideja. Jednostavnim postupcima možete promijeniti način na koji vas okolina doživljava i priskrbiti si ugled lokalnog karizmatika.