Munchausenov sindrom prvi je puta opisan od strane psihijatra Richarda Ashera 1951. godine. Naziv je dobio po njemačkom barunu Münchhausenu koji je svoje pothvate preuveličavao do običnog izmišljanja - upravo je to odlika i pacijenata s ovim sindromom koji si sami uzastopno naljepljuju različite etikete bolesti iz prenaglašene želje za medicinskom ovisnosti.
Munchausenov sindrom nije isto što i hipohondrija
Munchausenov sindrom uključuje lažiranje, namjerno razbolijevanje ili samoozljeđivanje, piše Psychology Today. Osobe s ovim poremećajem žele da ih se smatra bolesnima ili ozlijeđenima bez ikakve očite vanjske nagrade, poput osobne ili financijske dobiti.
Svjesni su prevare u koju se upuštaju, ali ne vide širu sliku svojeg stanja. Upravo u njihovoj svjesnost lažiranja simptoma nalazi se razlika u odnosu na hipohondriju koju ne bismo trebali miješati s Munchausenom.
Simptomi povezani sa 'sindromom profesionalnog bolesnika' su:
- Samoozljeđivanje
- Falsificiranje medicinske dokumentacije
- Kontaminacija testova kako bi dobili lošije rezultate
- Ne žele da zdravstveni djelatnici razgovaraju s obitelji i prijateljima
- Recidiv nakon poboljšanja
Zbog čega nastaje sindrom i kako ga liječiti?
Čimbenici rizika za razvoj ovoga simptoma u najvećoj mjeri uključuju traume iz djetinjstva, depresiju ili različite poremećaje osobnosti.
Liječenje ovog poremećaja izuzetno je teško i ne postoje standardne strategije liječenja. Uspješno liječenje zahtijeva da se pacijent složi sa svojom dijagnozom i aktivno uključi u liječenje, što može biti teško za one pacijente koji i dalje samo žele da ih se smatra bolesnima.
Mogućnosti liječenja uključuju psihoterapiju za upravljanje stresom i razvoj učinkovitih vještina suočavanja. Osim toga, koriste se i specifični lijekovi za liječenje komorbidnih psihijatrijskih stanja. Privremena hospitalizacija ponekad je potrebna u težim slučajevima kako bi se smanjio rizik od ozljeđivanja.
Munchausenov sindrom preko posrednika
Munchausenov sindrom putem posrednika poremećaj je nametnut drugoj osobi, pri čemu pojedinac lažno predstavlja drugu osobu kao bolesnu, oštećenu ili ozlijeđenu. Više žena nego muškaraca pati od ove vrste poremećaja, a uglavnom je ova vrsta zlostavljanje usmjerena od strane majke prema djetetu.
Jedan od najpoznatijih primjera Munchausenovog sindroma preko posrednika jest odnos između majke Dee Dee i njezine kćeri Gypsy Rose Blanchard. Naime, Dee Dee je od Gypsynih najranijih dana izmišljala različita medicinska stanja svoje kćeri pa je tako, između ostaloga, govorila kako pati od apneje u snu, leukemije, astme pa čak i mišićne distrofije. Gypsy je djetinjstvo bezrazložno provela u invalidskim kolicima i obrijane glave zbog uvjerenja njezine majke da je to njezina jedina mogućnost.
Upravo je ova vrsta sindroma višestruko štetna jer umanjuje mogućnost za pravilan rast i razvoj mlade osobe zbog njezine ovisnosti o starijoj osobi. Kasnije je teško razviti normalan život ako najvažnije godine za usvajanje prihvatljivih obrazaca ponašanja osoba provede u vrtlogu laži, izmišljanja i odmaka od stvarnosti.
.png)
.png)
