Moj prvi susret s bamijom

Bamija potječe iz tropskih i suptropskih krajeva, najvjerojatnije iz Afrike, a možda i Azije. U Hrvatskoj se uzgaja rijetko, no svima koji su odrasli u Bosni i Hercegovini sigurno je dobro poznata jer je na tom području raširena i cijenjena.

Bamiju sam prvi put kušala za boravka u Grčkoj, gdje je također vrlo popularna i priprema se slično kao što se kod nas pripremaju mahune. Odmah sam primijetila specifičnu sluzavost gulaša s rajčicom i bamijom te zanimljivu teksturu bamije koja ima lagano hrapavu površinu, a izgledom podsjeća na male duge zelene papričice.

Kupnja i čuvanje

U našem podneblju svježu je bamiju najlakše pronaći u sezoni pripremanja zimnice, tijekom ljeta i do prvog mraza. Samo se ponekad može naći na tržnicama, ali je možete naručiti direktno od OPG-ova koji se bave njenim uzgojem. Uvijek birajte mlade i meke plodove jer su stariji plodovi bodljikavi, vlaknasti i neprikladni za jelo.

U nedostatku svježe bamije poslužit će zamrznuta bamija ili ona suha koja se prodaje nanizana na konac i koju prije kuhanja treba namočiti. Svježa bamija ne podnosi dobro niske temperature pa je nije preporučljivo čuvati u hladnjaku.

Upotreba

Priprema se na razne načine ‒ može se pirjati, blanširati pa dodati u salate, neke veće vrste mogu se nadijevati, a sušena se koristi za zgušnjavanje jela ili pripravu čaja koji regulira razinu šećera u krvi. Bamija tijekom kuhanja ispušta sluz koja zgušnjava jela i zbog toga je osnovni sastojak variva, gulaša, bosanskog lonca i begove čorbe.

Trik

Mnogima je sluz bamije neprivlačna, pa ako je želite izbjeći, bamiju pripremajte na način koji će je isušiti (prženje, pečenje), bez dodavanja tekućine, pa će i ispuštanje sluzi izostati. U istu svrhu bamiju možete pola sata namakati pa je isprati i dobro osušiti kuhinjskim papirom, a zatim koristiti u kuhanju. Općenito, bamija u dodiru s vodom ispušta sluz pa je najbolje posušiti sve površine, svoje ruke i nož kojim ćete rezati bamiju.

Sretno kuhanje!